Često viđana fotografija. Plaža 70-ih, bez pretilih. Čovjekova osnovna funkcija je kretanje. Zbog nametnutog načina života kojim nam je sve olakšano, kretanja je sve manje. Treba li to biti tako, trebamo li prihvatiti sve što nam se nameće?
Hrana nam je dostupna na svakom koraku, ali sva ta hrana je nakrcana šećerom, onim vidljivim i onim skrivenim. A šećer na naš mozak djeluje poput kokaina. I samo želimo još. Imamo li izbor? Itekako imamo! Još uvijek imamo i onu „pravu hranu“ koja nam je pala u drugi plan i prestala biti tako fina pored industrijske hrane. Ali to smo si sami krivi, da ne postoji potražnja ne bi postojala ni tolika ponuda. Kad god možemo, trebamo birati domaću hranu, od lokalnih proizvođača. Barem, koliko toliko, znamo šta jedemo.
Ova 2020. godina trebala bi nam biti pokazatelj da trebamo više misliti na sebe, na svoje zdravlje. Počnimo od sebe, možda potaknemo još nekoga. Pokrenimo se, izađimo na sunce kad god imamo priliku. Ako nam zatvore teretane, nisu zatvorili nas. Ako nemamo rekvizite, imamo vlastito tijelo. Sve je bolje od sjedenja ili ležanja i gledanja u mobitel, tv, laptop..
Ne želim pametovati, samo vas hoću podsjetiti zašto smo tu i da više nego ikad moramo brinuti o sebi. Jer tko zna šta nas još sve čeka.
